Sinoć nije bila samo pobjeda. Sinoć je bila noć kada je cijeli jedan grad, kao i cijela država Bosna i Hercegovina, disao kao jedno srce. Kada su ulice Novog Travnika bile veće od svake metropole, veće od Kanade, Amerike i Meksika – jer su bile ispunjene ponosom.
U toj priči, među junacima, stajao je i naš Stjepan Radeljić. Dijete ovog grada, s onim dječijim osmijehom u kojem je zauvijek ostao trag zaljubljenog dječaka pokraj Jaglenice.
Kada god naš Stjepan obuče dres Bosne i Hercegovine, on obuče svaki sokak, svaku ulicu, svaki osmijeh i svakog stanovnika najdražeg grada.
Svaki njegov korak bio je korak svih nas. Svaki duel – borba za snove koje smo sinoć zajedno ostvarili. Kada je sudija svirao kraj, vrijeme je na trenutak stalo. Suze su govorile više od riječi.
To nije bio samo plasman na Svjetsko prvenstvo 2026 – to je bila potvrda da snovi djece iz malih gradova mogu odjeknuti širom svijeta.
Stjepana Radeljića sinoć nije zagrlila samo porodica, nego svaka duša njegovog grada.
I ovo nije prvoaprilska šala – naše dijete je dio Mundijala. Danas je Novi Travnik veći od Kanade, Amerike i Meksika. Jer ima srce koje kuca jače od čekića iz Kovačnice.
piše: Semir Krnjić
