Bosna i Hercegovina, kao kompleksna i često izložena država, mora konačno jasno definisati svoju poziciju u savremenim geopolitičkim odnosima. Ako nismo dovoljno jaki, onda moramo biti sa jakima.
U sadašnjem stanju, dok Republika Srpska otvoreno održava paralelne i strateške veze sa Srbijom, a Hrvati u BiH redovno nastupaju sinhronizirano sa institucijama Republike Hrvatske, bošnjački politički faktor i državne institucije BiH moraju odlučno djelovati ka uspostavi posebnih, strateških i paralelnih odnosa sa Republikom Turskom.
Turska, za razliku od mnogih drugih regionalnih i svjetskih sila, održava izbalansirane i konstruktivne odnose s ključnim globalnim akterima:
• Ima strateško partnerstvo sa Sjedinjenim Američkim Državama kao članica NATO-a;
• Održava čvrste energetske i političke veze sa Rusijom, posebno u kontekstu regionalne sigurnosti;
• Gradi sve snažnije ekonomske i infrastrukturne odnose sa Kinom kroz projekte “Pojas i put”.Dakle, Turska predstavlja jednog od rijetkih posrednika i stabilnih stubova između Istoka i Zapada, koji BiH može osloniti za stabilnost, razvoj i sigurnost.Dodatni argumenti: 1. Povijesna, kulturna i vjerska povezanost između Bosne i Hercegovine i Turske omogućava lakše razumijevanje, međusobno poštovanje i stratešku saradnju koja nadilazi formalnu diplomatiju.
2. Turska već ima pozitivne investicije i razvojne projekte u BiH, naročito kroz TIKA, Ziraat banku, građevinske projekte, kao i podršku obrazovanju i obnovi kulturne baštine. 3. Turska armija je jedna od najmoćnijih u regiji, što je važno za dugoročnu stratešku sigurnost. U situaciji rastućih sigurnosnih prijetnji, saradnja sa vojno moćnom i politički suverenom državom poput Turske bi ojačala i odbrambene kapacitete BiH.
4. Turska ima stalan uticaj u OIC-u (Organizacija islamske saradnje) i može pomoći da BiH jača svoj položaj u islamskom i nesvrstanom svijetu.
5. Ekonomska razmjena može biti višestruko unaprijeđena – Turska tržišta su gladna hrane, sirovina, građevinskog materijala, a BiH to ima, samo nema jakog partnera da to institucionalno kanališe.
6. Model paralelizma u vanjskoj politici već funkcioniše unutar BiH: RS sa Srbijom (koja im piše zakone), Hrvati sa Hrvatskom (koja lobira za “treći entitet”). Nema razloga da Bošnjaci i patriotski blok ne grade institucionalnu, vanjsku, bezbjednosnu, obrazovnu i kulturnu saradnju sa Turskom.
7. Turska u kriznim trenucima nije odustajala od BiH, već je često jedina država koja je brzo reagovala u korist očuvanja mira i institucionalne stabilnosti.
8. U svjetlu novih globalnih podjela (Zapad – Istok; EU – BRICS; NATO – SCO), BiH se ne smije naći bez jakog strateškog partnera. Turska ima jedinstvenu poziciju da sarađuje sa svim blokovima, i upravo to BiH treba.
I na kraju, BiH ne smije više lutati. Ne možemo biti neutralni ako nas svi guraju u različite pravce. Ili ćemo postati sami jaki, što u ovom trenutku nije realno, ili ćemo biti sa jakima – a Turska je logičan, prirodan i izbalansiran izbor.
