U Travniku, pod zidinama stare tvrđave, u tišini akšamskog vakta, dok je vjetar nosio glas mujezina s minareta, svratio sam na akšam u Šarenu džamiju.
U blagodatima i ljepoti naše jedine domovine, dina, adeta i tradicije – u samom srcu stare čaršije – jedan čovjek, naš sin, naš brat, naš šampion, klanjao je namaz. Amel Tuka je klanjao akšam-namaz u Šarenoj džamiji.
Stvoreni smo da se pokoravamo i robujemo Gospodaru. Ali u današnjem vremenu, kada mnogi zaborave ko su i odakle dolaze čim zakorače na veliku scenu, jedan insan ostaje čvrsto prizemljen – ne po težini, već po vjeri.
Ova slika je poruka. Poruka svakom mladom čovjeku koji misli da uspjeh dolazi preko noći – bez truda, bez sabura, bez sedžde. Amel je obišao svijet, trčao stazama najvećih, stajao na pobjedničkim postoljima, tamo gdje svjetla reflektora često zaslijepe. Ali njega nisu zaslijepila. Jer on zna:
svaka medalja zarđa, svaka slava prođe, ali ono što se pred Allahom ponizno učini – ostaje zauvijek.
Šarena džamija, biser osmanske arhitekture, stoljećima čuva bošnjačku dušu i vjeru.
Tu su naši djedovi klanjali. Tu smo mi naučili gdje se traži snaga kad sve drugo utihne.
I baš tu, u toj avliji gdje su kameni zidovi natopljeni dovama i suzama, Amel je još jednom pokazao da pravi pobjednici ne zaboravljaju ko su, ni čiji su.
To je put pravog junaka. Ne onog koji samo trči brzo, već onog koji zna kada treba usporiti.
Ko zna kada je vrijeme za sedždu, a kada za sprint. Ko zna da bez Božije pomoći – nijedan korak ne vrijedi.
Dragi mladi, uzmite primjer. U vremenu kada su uzori često prazni, kada se slava gradi na prolaznom i varljivom, pogledajte u Amela Tuku.
On nas uči da se može biti najbolji, a ostati ponizan. Da se može osvojiti svijet, a ne zaboraviti Onoga koji stvara. Da se može imati zlatnu medalju, ali još važnije – čisto srce.
I kada nas neko opet pita:
“Ko su to Bošnjaci?”
Pokažimo na Amela.
Pokažimo na Šarenu džamiju.
Pokažimo na akšam u kojem čovjek stane pred Boga, dok mu svijet aplaudira – a on skrušeno i zahvalno kaže:
“Gospodaru moj, Tebi pripada svaka pobjeda.”
Piše: Semir K.
