Na ulicama Zavidovića ispisana je priča veća od sporta — priča o ljudskosti, ponosu i bezuvjetnoj ljubavi prema domovini.
U središtu te priče nalazi se Amel Tuka, proslavljeni bh. atletičar, čovjek čije su noge donijele slavu Bosni i Hercegovini širom svijeta. Ali ovoga puta, Amel nije trčao za medalju. Trčao je za nešto mnogo veće — za dijete koje ne može hodati, za osmijeh koji vrijedi više od zlata.
Gurajući invalidska kolica s djetetom, Amel je trčao srcem. Svaki njegov korak bio je glas podrške, znak solidarnosti i poruka da niko nije sam. Uz njega je koračao Mujo Trako — veliki humanista, kulturni radnik i neumorni borac za zajedništvo i ljudske vrijednosti. U rukama je nosio visoko podignutu zastavu Bosne i Hercegovine, simbol nade, dostojanstva i snage naroda koji ne odustaje.
Ova slika iz Zavidovića ne prikazuje samo trku — ona prikazuje srce jedne nacije. Naciju koja zna stati uz slabije, pružiti ruku i trčati zajedno, i kada je teško, i kada boli.
Jer Bosna i Hercegovina nije samo zemlja – ona je osjećaj. Osjećaj koji se nosi u grudima, koji te tjera da daš sebe za drugoga, da trčiš i kad ne moraš, da voliš i kad boli.
Oni su trčali — za nadu, za djecu, za sve nas.
Piše: Semir K.
Foto: Mujo T.
