U tišini i ljepoti bosanskog naselja Trenica, nadomak Novog Travnika, dok rosa još nije napustila listove, a meteorolozi najavili jedan od najtoplijih dana, u Trenici se začuo veseli žamor djece. Nisu to bili obični izlasci u prirodu niti igre ispred džamije. Ovaj put, mališani su imali misiju – da očiste svoju mahalu, put, i ono najvažnije – da očiste i uljepšaju svoj odnos prema prirodi i zajednici.
Više od dvadeset mektebskih polaznika, na čelu s efendijom mr. Nerminom Čakićem, okupilo se ispred džamije, uz osmijehe, rukavice i kese u rukama. S njima su bili i neki ponosni roditelji te komšije – svi okupljeni oko jednog cilja: da njihova Trenica zablista.

Krenuli su od avlije, njihove lijepe džamije, pa niz prugu, sve do puta koji spaja Donju i Gornju Trenicu. Djeca su skupljala papire, boce, razbacane kese, brižljivo čisteći svaki dio, kao da su to sobe njihovih vlastitih domova. A možda i jesu – jer Trenica nije samo selo, ona je dom, avlija svih nas.

Akcija je završena uz mnogo smijeha, ali i vidnog umora – onog slatkog, ponosnog umora. I kao što to tradicija nalaže, naši mali ekolozi nagrađeni su sladoledima, sokovima i slatkišima, zahvaljujući Enizu i Admiru Deliću, Aidi Delić, Denisi Skopljak i Ramizu Palaliću, kojima ovim putem izražavamo iskrenu zahvalnost.

Njihov gest još je jedan dokaz da zajednica diše kao jedno – kada djeca rade, odrasli ih podrže.

Ova akcija nije bila samo čišćenje otpada. Ona je bila podsjetnik: da su naša djeca naše ogledalo, da su sposobna preuzeti odgovornost, ali i da mi, odrasli, imamo obavezu pružiti im prilike i primjere koje će slijediti.
Mašallah za našu djecu!
Svojim ponašanjem pokazali su da budućnost Trenice nije samo svijetla – već i čista, uredna i puna nade.