Kada srce kuca za košarku, a duša za svoj grad, onda znamo da je Novi Travnik rodio još jednu zvijezdu! Elman Mahalbašić, naš mladi sugrađanin, s ponosom je nosio dres Bosne i Hercegovine na Evropskom prvenstvu B, pokazavši svijetu da se iz našeg malog, ali velikog srca rađaju veliki talenti. Svaki njegov koš, svaki skok, svaka borba na terenu bila je pobjeda za sve nas – za svaku ulicu, svaki krov i svako srce Novog Travnika! U ovom ekskluzivnom razgovoru za n-travnik.ba, Elman dijeli svoje snove, emocije i trenutke koji nas čine ponosnima, dok nas inspiriše da vjerujemo – u njega, u naš grad i u ljepotu zajedništva kojom živimo!
Razgovarao: Semir Krnjić
Kako bi opisao svoje iskustvo na Evropskom prvenstvu?
Iskustvo je bilo nevjerovatno – velika čast je predstavljati svoju zemlju na jednom takvom takmičenju. Igrali smo protiv najboljih ekipa Evrope u našem uzrastu i to je nešto što ću uvijek pamtiti.
Kakva je bila atmosfera unutar ekipe tokom prvenstva?
Atmosfera je bila odlična. Svi smo bili kao porodica, pomagali smo jedni drugima i bodrili se, bez obzira na rezultat.
Koji je bio najteži protivnik s kojim ste igrali i zašto?
Portugal u četvrtfinalu. Igrali su vrlo čvrsto i disciplinirano, koristili su svaku našu grešku i zato je bilo teško igrati protiv njih.
Kako si zadovoljan svojom igrom i učinkom na prvenstvu?
Uvijek može bolje, ali sam zadovoljan jer sam dao maksimum u svakoj utakmici. Najvažnije mi je da sam pomogao timu koliko sam mogao.
Šta si naučio iz ovog takmičenja – i o sebi i o timu?
Naučio sam da ništa nije nemoguće kada vjeruješ u ekipu i igraš srcem. O sebi sam naučio da mogu izdržati pritisak i igrati na visokom nivou.
Kako je izgledao jedan vaš dan tokom prvenstva?
Uglavnom trening, sastanak s trenerom, odmor, pa utakmica ili priprema za nju. Sve je bilo podređeno košarci i ekipi.
Koliko su naporni bili treninzi i kako si se nosio s pritiskom?
Treninzi su bili naporni, ali to je normalno na ovom nivou. Pritisak sam rješavao tako što sam razmišljao samo o igri, a ne o rezultatu.
Koja je uloga selektora/trenera u vašem uspjehu – i šta ti je lično najviše pomoglo u radu s njim?
Trener nam je ulio veliko samopouzdanje i uvijek nas je motivisao da vjerujemo jedni u druge. Meni lično je pomoglo što je uvijek isticao moje dobre strane i davao mi slobodu da igram svoju igru.
Koji trenutak s prvenstva ćeš najduže pamtiti?
Sigurno utakmica protiv Irske u kojoj sam imao najbolji učinak i gdje je ekipa držala dobar ritam cijelu utakmicu.
Jesi li imao tremu prije neke utakmice? Kako si je savladao?
Bilo je malo treme, posebno na početku prvenstva. Ali čim utakmica počne, sve nestane i fokusiram se samo na teren.
S kim si se najviše zbližio iz tima?
Iskreno, sa svima sam dobar i ne mogu nikoga da izdvojim. Svi smo kao jedna velika porodica.
Kako je tvoja porodica reagovala na tvoje nastupe?
Bili su presretni i ponosni. Pratili su svaku utakmicu i to mi je davalo dodatnu motivaciju.
Kakvi su ti planovi nakon povratka – kako će izgledati naredni period za tebe?
Sad slijedi odmor, a onda pripreme s klubom. Želim nastaviti trenirati i raditi na sebi da budem još bolji.
Imaš li neki lični cilj koji si postavio nakon ovog prvenstva?
Da napredujem u svim segmentima igre i da dobijem još veću ulogu u budućim nastupima reprezentacije.
Kako vidiš svoju budućnost u reprezentaciji BiH i uopće u košarci?
Vjerujem da je ovo tek početak. Želim da jednog dana zaigram i za seniorsku reprezentaciju i da ostvarim uspješnu karijeru.
Ko te najviše inspiriše u svijetu košarke – i zašto?
Džanan Musa – jer ima radnu etiku, karakter i uvijek daje maksimum za ekipu.
Šta bi poručio mlađim košarkašima koji sanjaju da jednog dana igraju za reprezentaciju?
Da vjeruju u sebe, da rade naporno i da nikada ne odustaju – jer se trud uvijek isplati.
Imaš li neku poruku za navijače koji su vas pratili i bodrili tokom prvenstva?
Hvala im od srca! Njihova podrška nam je puno značila, a mi ćemo uvijek igrati svim srcem za našu Bosnu i Hercegovinu.
