Jučer, Halide, najviše se čuo jecaj onih koji su te poznavali u tišini – onih kojima si u najtežim trenucima davao, a oni to nisu zaboravili. Oni za koje ni tvoji najbliži nisu znali, ti ljudi su ti jučer posljednji put odali počast. Od Begove džamije pa do Bara, prolazile su hiljade duša. Svaka, nepoznata, ali blistava – jer si joj, negdje, nekada, dao nešto dobro. Pomogao bez da iko zna. Moj Halide, pomagao si u tišini, a golemo je odjeknulo. Ali nisu jučer plakali samo oni koje si viđao pod svjetlima reflektora. Plakali su oni koje je tvoj pogled i tvoja ruka dotaknula onda kada im je bilo najteže. Halide, naučio si nas da naš ugled i poznatost treba da budu ruka koja pomaže, a ne štit koji nas odvaja od svijeta.
Naučio si nas da nismo ništa vredniji ako nam slika puni naslovnice novina, portala i popularnih emisija – od onih drugih, onih “običnih”. U svijetu gdje se sve gleda kroz novac, moć i slavu, ti si bio drugačiji.
Nikad nisi pravio razliku među ljudima.
I upravo zbog toga te je volio svaki čovjek – svaka žena, svako dijete, svaki starac, svaki radnik, svaki borac. I oni koji su znali tvoje ime, ali i oni koji nisu.
Ti si u njima uvijek vidio isti ljudski duh. Tvoje srce nije pravilo razliku. Svi smo te poznavali i voljeli kao velikog pjevača.
Ali sada, moj Halide, pjesma je drugi razlog zbog kojeg te volimo. Prvi razlog je tvoje veliko srce. Srce koje je rijetko.
I odjek tog dobra jučer se prelomio čitavim Sarajevom. I danas, dan poslije, još osjećamo to. Danas je tuga – ali i zahvalnost. Tuga, jer te više ne možemo vidjeti. Zahvalnost, jer si nas svojim životom naučio kakvi ljudi trebamo biti.
Sreća na licima onih oko tebe bila je i tvoja sreća. Tvoja sreća bila je u jednostavnim stvarima – u ruci koju si pružio, u osmijehu koji si podijelio, u podršci koju si davao svakome, bez obzira na to je li bio poznat ili ne. Otišao si, Halide. Ali tvoja lekcija ostaje. Ostaje u svakom od nas.
Otišao je jedan od nas – ali ostala je tvoja poruka. Ostala je snaga tvoje pjesme.
Ostala je tvoja ljudskost. Ostala je tvoja sposobnost da voliš – bez obzira na sve.
Danas, svi oni koji su te poznavali – i oni koji nisu – svjedoče tvojoj veličini.
I to ne kroz tvoje pjesme, nego kroz ono što si bio izvan pjesme.
Biti poznat, za tebe, nije značilo biti bolji.
Biti poznat značilo je biti odgovoran prema onima koji te vole. Biti poznat značilo je davati, a ne uzimati.
Rahmet ti duši, Halide.
Hvala ti za sve ono što si bio – u pjesmi, u životu, u srcima nas svih.
Volimo te. I nikada te nećemo zaboraviti.
Semir Krnjić
