U tišini srednjobosanskih planina, gdje se jutra bude uz ezane, a akšami padaju s mirisom dove, smjestio se Novi Travnik — jedan od najmlađih gradova Bosne i Hercegovine.
Iako osnovan tek 1949. godine, radi radnika tadašnje tvornice MMK “Bratstvo”, ovaj grad odavno nije samo zbirka zgrada i ulica. On je postao gradom svjetlosti — svjetlosti Kur’ana.
Nakon što je jedno vrijeme nosio ime Pucarevo, 1990. godine vraćeno mu je izvorno ime — Novi Travnik. Ali ono po čemu će ovaj grad ostati upamćen, nisu političke odluke niti fabrički dimnjaci. To su: sedam hafiza i tri hafize — deset čestitih duša koje su Allahovu Knjigu pohranile u svoja prsa.
Prva među njima bila je hafiza Zehra Salkanović-Memić iz Krnjića Potoka. Još 1997. godine, u vremenima kada se zemlja liječila od agresije, ona je završila hifz, a dova je proučena u Zenici. Danas hafiza Zehra živi u Visokom, gdje radi kao profesorica. Njena skromnost, odanost i sabur ostali su temelj inspiracije mnogim djevojkama širom naše domovine.
Nakon nje, iz Lisca, Allahovu Knjigu srcem je prihvatila i hafiza Nermina Čakić, tada učenica Elči Ibrahim-pašine medrese. U vremenu kada se vrijednosti često gase, ona je postala plamen koji i danas sija. Hafiza Nermina je pokazala da se stid, vjera i znanje mogu zajedno uzdizati.
U Novom Travniku tada su niknuli i drugi hafizi, poput bisera u školjci Allahove milosti.
Hafiz Fahrudin Haseljić, profesor i alim, jedan je od onih ljudi koji su golema blagodat za svaku zajednicu. Njegov smiraj, predanost i znanje ostavljaju trag u srcima ljudi.
A onda, Allahovom voljom, jedna porodica podari dva hafiza: Nijaz i Usame Omeragić, otac i sin. Zamislite snagu porodice kojem otac sina podučava Allahovim riječima, gdje se uče harfovi umjesto praznih riječi. To je dom pun dobra i bereketa.
Tu su i Faris i Kanita Perenda, brat i sestra koji su zajedno hodili putem hifza. Njihova bliskost i međusobna podrška dokaz su da Kur’an može biti nit koja braću i sestre veže ljubavlju jačom od krvi.
U ovom mozaiku Kur’ana nalaze se i hafiz Benjamin Grabus, hafiz Emir Perenda, te najmlađi među njima — hafiz Ahmed Grizić.
Svaki od njih predstavlja svjetionik u svome okruženju, ukras svoga grada i ponos ummeta.
Ovo nisu samo brojevi. Ovo je dova majke u tišini noći, suza oca na sedždi, blagi osmijeh učitelja, i Allahova milost spuštena na jedno mjesto. Deset srca — deset kandilja. A koliko je još mladih koji danas uče i sanjaju da budu čuvari Kur’ana?
Novi Travnik danas nije običan grad. On je grad Kur’ana. Grad u kojem se pamte ajeti, gdje se sabah ne propušta, i gdje se nada ne gasi. U vremenu kada mnogi traže smisao u prolaznome, Novi Travnik ga je pronašao u neprolaznome — u Allahovoj Riječi.
I dok mnogi veći gradovi još traže svoj put, Novi Travnik već ide njime. Putem Kur’ana.
Piše: S.K.
