Semir Krnjić, mladi bosanskohercegovački pisac i novinar, autor je sedam knjiga, među kojima se posebno izdvajaju tri ramazanska dnevnika nastala u vrijeme pandemije koronavirusa.
Tokom tri ramazana obilježena neizvjesnošću i strahom, Krnjić je svakodnevno vodio dnevnik, bilježeći vrijeme, ljude, pojave, broj zaraženih i umrlih, mjere i zabrane, ali i vlastite ramazanske priče prožete emocijom i dubokim promišljanjem.
„Opisivao sam ramazan bez džamije, što me je najviše boljelo“, kazao je Krnjić, dodajući kako je duboko osjećao prazninu u vremenu kada se vjernici nisu mogli okupljati u džamijama. Tišina safova i zatvorena vrata bogomolja ostavili su snažan trag u njegovim zapisima.
Govoreći o posebnosti ovog mjeseca, Krnjić ističe:
„Mislim da u duši postoji posebno mjesto koje živi i raduje se jedino ramazanu. Vjerujem da čovjek nikada ne može biti toliko sretan kao u ramazanu. Kada sreća, radost i ispunjenost ne bi imale ime, ja bih ih ramazanom nazvao.“
Njegovi ramazanski dnevnici predstavljaju duboko emotivno i refleksivno svjedočanstvo jednog teškog, ali poučnog vremena. U njima se prepliću iskušenja i nada, samoća i dova, tišina i vjera.
„Često nas iskušenja u životu nauče da je čovjek samo crta u vremenu, zrno koje vjetar sudbine odnese kada se najmanje nada. Upravo nas ramazan podstiče i pruža priliku da budemo bolji – da postom, namazom, ibadetom i učenjem Kur'ana učvrstimo našu vezu s Gospodarom te popravimo odnose s komšijama i prijateljima“, poručuje Krnjić.
Ramazanski dnevnici Semira Krnjića ostat će zapamćeni kao svjedočanstvo jednog vremena, ali i kao trajni podsjetnik da se i u najtežim trenucima može pronaći svjetlo – u vjeri, ljubavi i nadi.
