U tišini, gdje suha, pokošena trava puca pod tvojim cipelama. Ulaziš i prolaziš između kaburova, tražeći onoga koji ti danas najviše nedostaje.
Zemlja je primila i one koji su bili ljudi od ugleda, i one koji nisu. Primila je i onoga kome se sadaka davala, kao i onoga koji je sadaku davao. Primila je i onoga koji je riječima ili djelima nekoga povrijedio, a nije tražio halala — kao i onoga koji bi halalio, i onoga koji ne bi.
Primila je crne, plave, tamne, visoke, niske… Uzimaš li poruku iz svega toga? Jesi li shvatio da Bajram nije samo obilna sofra, slika, novo odijelo i poneki „story“?
Bajram je kad srcem obiđeš roditelja, dijete, siromaha… Kad halališ.I tebe će ova zemlja jednom primiti. Tada će sve ono što danas možeš ispraviti — biti prekasno.
Kada te prekriju tahte, više se ne možeš vratiti. Mnogi ovdje leže, a nisu doživjeli Bajram na ispravan način. Važno je osjetiti blagodati Bajrama, a ne samo preživjeti taj dan.
Ako si nekoga povrijedio — idi mu i traži halala. Ako je tebe neko zaboravio — baš ga se danas sjeti. Ako si nekome ostao nešto dužan — danas mu to vrati. Ako si srcu učinio grijeh — pokaj se i traži oprost od Onoga koji te stvorio.
Kada i ti dođeš da nastaniš ovo mezarje, neće biti važno kakav ti je bio story, ko ga je lajkao, s kim si se slikao, gdje si hodao… Važno će biti samo ono dobro koje si učinio. Jer život je blagodat, amanet koji treba iskoristiti na najbolji mogući način.
Zapamti, postoje dvije istine: Jedna Istina je stvorila tebe — i sve što vidiš oko sebe. Druga te čeka — i svakim danom ti je sve bliža.
Piše: Semir Krnjić
