U srcu Bosne, gdje rijeka Lašva tiho šapuće priče generacija, večeras je ispričana jedna posebna. Priča o snovima, o djetinjstvu, o ljubavi prema muzici i zajedništvu.
Već devetnaestu godinu zaredom, Novi Travnik je dom najvećem dječijem muzičkom festivalu u regiji – „Dok teče Lašva“. Ali ovo nije samo festival. Ovo je simbol. Ovdje ne dolaze samo djeca da pjevaju – ovdje dolaze da sanjaju.
Dok su reflektori obasjavali pozornicu Doma kulture, a stotine malih koraka odzvanjalo ispod svjetala, jedno je bilo jasno: ovaj grad ima dušu. Grad koji prepoznaje i njeguje talenat. Grad koji zna da su djeca njegovo najljepše ogledalo i da, dok teče Lašva – teče i nada.
„Kad narastem…“ – poruka koja odzvanja
Ovogodišnja festivalska tema „Kad narastem“ dotaknula je srce svakog prisutnog. Male Mile Maštalice i Dore Snovarice, u izvedbi Ane Čorić i uvijek vedre Vanje Džambas, podsjetile su nas na ono što često zaboravimo – da smo svi nekad bili djeca, i da nikad nije kasno da ponovo sanjamo.
Preko 100 malih izvođača iz šest država pokazalo je da muzika ne poznaje granice. Njihove pjesme, osmijesi, pokreti i entuzijazam, ispunili su prostor toplinom koju ne može pružiti nijedna scenografija. A publika? Publika je bila srce večeri – porodice sa suzama radosnicama, djedovi s osmijehom ponosa, roditelji s kamerama i srcima punim ljubavi.
Grand Prix festivala zasluženo je odnijela Amna Osmanović s pjesmom „Sunce“, uz autorski pečat Renate Bagarić i aranžman Zlatana Mujkića. Ali večeras nisu pobijedili samo oni. Pobjednici su bili svi – od najmlađeg učesnika Dušana Kneževića, do scenski najzapaženije Sofije Babić, od koreografkinja, mažoretkinja, plesača – do svih onih koji su stajali iza kulisa.
Svaka pjesma, od „Palačinki“ do „Nemira“, bila je priča, dio slagalice koja pokazuje koliko je važno da djeca imaju prostor za izražavanje, da znaju da ih neko sluša i vidi.
Novi Travnik večeras nije bio samo domaćin – bio je majka, brat, prijatelj. Bio je ruka koja podržava, osmijeh koji bodri. Festival „Dok teče Lašva“ nije projekat jedne institucije – to je praznik cijelog grada. Zahvaljujući podršci predsjednice Federacije Lidije Bradare, gradonačelnika Stjepana Duje, te volonterima, profesorima, koreografima i roditeljima – stvoren je događaj koji se pamti.
Jer ovdje učimo djecu da vjeruju u sebe. Da njihova pjesma vrijedi. Da njihov glas treba da se čuje. I možda najvažnije – da gdje god život da ih odnese, uvijek će postojati jedno mjesto gdje su prvi put kročili na binu, gdje su prvi put otpjevali iz srca – tu, gdje teče Lašva.
I neka teče.
I neka svake godine donosi nove pjesme, nove osmijehe, nove sanjare.
Jer dok teče Lašva – teče i nada.
I dok ima ovakvih festivala, ima i budućnosti.
Za našu djecu. Za naš Novi Travnik. Za Bosnu i Hercegovinu.
Piše: Semir Krnjić
Foto: Drukčiji radio
